Ritmovi duše

Tradicionalna kineska medicina opisu je čovjekov duh i um kroz cikluse u životu i ritmove duše u vidu tzv. “kotača godišnjih doba”.

Svatko od nas rađa se s emocijama kao dijete. Izvorne emocije čovjeka jesu ljubav, sreća, tuga, strah i ljutnja. One djeluju na sve naše stanice u tijelu, a utječu i na našu psihu. Istovremeno, emocije karakteriziraju naše duševno stanje ili ravnotežu duha.

Jednako tako, misli utječu na emocije, pa one pozitivne doprinose ozdravljenju, dok negativne misli čovjeka prema nekomu ili nečemu postaju njegov “pritajeni ubojica”, jer uzrokuju dodatni stres. Ljubav i smirenost, vedrina, poletnost i radost, emocije su koje čine duhovnu ravnotežu svakog čovjeka, dok su tuga, strah i ljutnja, stresne emocije koje nam uzrokuju zdravstvene tegobe fizičke i psihičke naravi.
Depresija izazvana dugotrajnom tugom ili potištenošću obično je prepoznata od sviju kao depresivno stanje čovjeka, ali stanja poremećaja u radu srca, žuči i jetre, koje karakteriziraju nestrpljivost, ljutnja i kritičnost prema okolini, ljudi obično vide kao mane takvih osoba, a ne kao depresiju. Međutim, stresni osjećaji i nesposobnost samoiscjeljenja čovjeka najčešće produžavaju stanje koje se odražava kao poremećaj u radu srca, žuči i jetre, poremećeni rad organa, kao i loše ponašanje, i u pravilu su odraz depresije na dubljoj podsvjesnoj razini.
Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, duhovna/emotivna neravnoteža može se prepoznati u nepravilnom radu pojedinih ključnih organa u tijelu:
• Velika uzbuđenja i pretjerani smijeh odražavaju se na poremećajima u radu srca i/ili tankog crijeva.
• Razdražljivost i sumnjičavost dovode ili ukazuju na poremećaje u radu slezene, gušterače i želuca.
• Tuga i depresija imaju za posljedicu probleme s plućima i debe#lim crijevom.
• Strah i beznađe dovode u neravnotežu rad bubrega i mjehura, ili ukazuju na probleme s tim organima.
• Nestrpljivost i ljutnja signal su za poremećeni rad jetre i žuči.

Kotač ritmova duše
Tradicionalna kineska medicina opisuje čovjekov duh i um, koji ga potiče na aktivnosti, kroz cikluse u životu svakoga od nas, i ritmove duše svakog čovjeka u vidu tzv. “kotača godišnjih doba”. Svakom ritmu odgovaraju osjećaji koji u nama izazivaju harmoniju ili disharmoniju (stresni osjećaji), pa tako duhovna ravnoteža u korijenu ima osjećaj ljubavi i životne radosti, dok su tuga, strah i ljutnja stresne emocije koje svakoga dovode u stanje unutarnje neravnoteže duha. Svatko od nas rađa se u jednom od ritmova koji je naš osnovni ritam, no, istovremeno, naša duhovna ravnoteža i naš duhovni svijet i um prikazuju se kroz ravnotežu ili neravnotežu pet ritmova kotača godišnjih doba. Kotač ritmova duše započinje s RITMOM ZIME, koja odgovara mirovanju (zimski san), meditaciji, ali i kontemplaciji. U ovom ritmu krećemo s novim idejama i projektima (s onim unutarnjim poletom i zanosom koje imamo u sebi), kao i s kreativnim poticajem za stvaranje novoga. Ovaj ritam i ciklus duše karakteriziraju i razmišljanje o životu (koliko je samo poznatih filozofa razmišljalo o smislu života i pisalo o tome), i smjeru kojim se želimo uputiti, odnosno, ovakvo razmišljanje obično prethodi donošenju nekih važnih životnih odluka.
No, ako osoba duboko promišlja o svom smjeru u životu, ali u sebi osjeća strah od budućnosti i ne može odrediti svoj put u životu (osjećaj izgubljenosti), ili se teško odlučuje za promjene koje bi bile za nju korisne (poneki su svjesni da trebaju nešto mijenjati, ali nemaju snage za promjenu), tada je ovaj ritam u neravnoteži i energija stoji u mjestu (osoba propušta prilike ili stalno nešto odgađa). Ta vrsta neravnoteže duha mogla bi se nazvati i depresijom, koja može imati različite uzroke.

Ljubav i smirenost, vedrina, poletnost i radost, emocije su koje čine duhovnu ravnotežu svakog čovjeka, dok su tuga, strah i ljutnja, stresne emocije koje nam uzrokuju zdravstvene tegobe fizičke i psihičke naravi.

Ritam proljeća, Ritam ljeta i Ritam suncostaja
Proces pripreme za realizaciju ideja i projekata, i donošenje odluka, pokreće se u RITMU PROLJEĆA, a njega karakterizira poduzetnički duh i poletnost, vedrina i oduševljenje, i sreća. Proljetni ritam je u neravnoteži kod osobe koja se često i lako ljuti, nestrpljiva je i vrlo kritična prema drugim ljudima.

RITAM LJETA kao duhovnu ravnotežu vidimo u osobama koje su strpljive i sve rade s ljubavi, a općenito ih karakterizira ljubav i strpljenje. Sve što rade, rade s ljubavlju i
radošću, a obično imaju i veliku empatiju za druge osobe.

U ovoj fazi sazrijeva realizacija životnih projekata, koji se u pravilu odvijaju uspješno. Neravnoteža ljetnog ritma u osobi se očituje ponajviše kao strah i panika. Ljudi koji imaju puno strahova iz djetinjstva, i to najčešće na podsvjesnoj razini, vrlo lako dođu u stanje neravnoteže, a s vremenom trpe njihovi organi i to, najčešće, bubrezi i mjehur.
RITAM SUNCOSTAJA jest ritam prijelaza u neku drugu fazu u životu, odnosno, često prethodi novom ciklusu u životu. U čovjeku se taj ritam očituje kao sposobnost otpuštanja “teških” emocija i situacija, i/ili odnosa i ljudi koji čine dio njihova života (ili prestaju biti dio njihova života), kao i pronalaženje mira u sebi. Kada se čovjek duže vrijeme nalazi u životnim okolnostima s kojima nije zadovoljan, i ne zna kako ih promijeniti (ili mu se samo čini da to ne zna), ili nema snage za promjene iz bilo kojih razloga, ritam Suncostaja dolazi u stanje neravnoteže. Osoba “zapinje”, sve staje, a otuda se pokreće i neravnoteža ostalih ritmova.
Često osobe koje su sklone pomagati drugima do te mjere da sebe potpuno iscrpe, “zaglave” u ovom ritmu. “Zaglavljenost” u neravnoteži ovog ritma obično dovodi do tegoba sa slezenom i želucem. Zanimljivo je da se ovdje po javljuje i ubrzano genetsko starenje pojedinih organa, primjerice, organa vida i različite zdravstvene tegobe s očima.

Ritam jeseni
RITAM JESENI u čovjeku označava dovršenje projekata, kao i pojedinih ciklusa u životu, a obično je popraćen evaluacijom dovršenog. Ako smo zadovoljni s onim što smo dovršili, odnosno, s onim što smo do određenog trenutka postigli u određenom području života (ili u svim područjima), tada smo obično zadovoljni i smireni. Oni koji su nezadovoljni s postignutim u životu, i zbog toga postaju potišteni i tužni, s vremenom počnu patiti od poremećaja rada crijeva i/ili osjećaju tegobe s disanjem (i plućima).
Stresovi i traume obično izazivaju osjećaje poput ljutnje, tuge i patnje, pa se poremećeni ritmovi duše očituju i u nesposobnosti iniciranja promjena u životu. Emotivni obrasci ponašanja karakteristični za stanje duhovne ravnoteže prestaju vrijediti, a osoba poprima ponašanje u kojem su stalno prisutni stresni osjećaji koji dovode do zdravstvenih tegoba.

Kada se čovjek duže vrijeme nalazi u životnim okolnostima s kojima nije zadovoljan, i ne zna kako ih promijeniti, ili nema snage za promjene iz bilo kojih razloga, ritam Suncostaja dolazi u stanje neravnoteže.

Naše tijelo sve emocije registrira u genima. Ono što um čovjeka u svom životu pamti kao događaj u obliku sjećanja (misli), postoji kao zapis i u genima, naročito u obliku emocija. Stoga se stresni događaji u životu proživljavaju emotivno. Kada se ljudi povjeravaju tj. “jadaju” jedni drugima, tada sve boli i tuge proživljavaju ponovno. Na ovaj način svoje teške traume nose desetljećima u sebi.
Dakle, može se zaključiti kako teške bolesti rijetko dolaze od genetskog starenja, izuzev kod vrlo starih osoba, jer su stvarni uzroci bolesti stres i trauma, odnosno, duhovna neravnoteža. Emocije su povezane i s deformacijama kostiju. Upale živčanog sustava poput upale išijatičnog živca, osjećaja boli i kočenja u leđima (lumbago) itd., imaju svoj uzrok u emocijama. Vremenske prilike, vlaga i sl., samo potenciraju jačinu bola, no, one nisu pravi uzročnik.

Vraćanje životne energije
Razne su alergije najčešće povezane sa stresom, ali također mogu imati korijen u traumama iz djetinjstva i doba mladosti (sazrijevanja), koje su često uzrok astme i psorijaze Različite stresne emocije u dužem vremenskom razdoblju mogu dovesti do višestrukih problema s krvožilnim sustavom, s probavnim sustavom, kao i s izlučivanjem štetnih tvari iz organizma (problemi s organima kao što su srce, jetra, žuč, želudac, slezena, bubrezi, mjehur), i predstavljaju neravnotežu tzv. “trodijelnog grijača”. Ako je to stanje dugotrajno, male tegobe s organima “trodijelnog grijača” obično prerastaju u veće, a nova bolest, koja na prvi pogled nema nikakve veze tim tegobama, javlja se sve očitije u organizmu. Energetskim i epigenetskim tretmanima, iscjeljivanjem Reikijem i Theta sustavom iscjeljivanja, uklanjaju se razlozi za nastanak mnogih teških bolesti, odnosno, uzroci raznih bolesti, pa se one povlače nakon tretmana. Iscjeljuju se duboko pohranjene stresne emocije i zapisi o događa jima u genima i depresivna stanja duha. Neki se podsvjesni programi otpuštaju kako bi omogućili potpunije emotivno i duhovno iscjeljenje.

Potrebno je iscjeliti duboko pohranjene stresne emocije.

Ovim se tretmanima uravnotežuje i ozdravlja energetski sustav čovjeka. Bez dovoljno energije u stanicama tijela (ATP), čovjek nema životnu energiju. Bez energije u energetskim kanalima (meridijanima), energetski centri (čakre) i vitalni organi čovjeka nemaju dovoljno energije za rad, kao ni sposobnost oporavljanja od bolesti. Bez dovoljno energije u energetskim centrima, vitalni organi slabe ili rade nepravilno, uzrokujući različite zdravstvene tegobe. Zanimljivo je vidjeti kako se nakon takvog iscjeljivanja povlači psorijaza na koži, kako jedva pokretne osobe počinju samostalno hodati, kako se čak i posljedice tjelesnog oštećenja sluha, potpomognute s degenerativnim procesom starenja slušnih organa, znatno ublažavaju. Dakle, prednosti ovakvih tretmana su mnogobrojne.